Koncept održivog razvoja
Ozbiljno interesovanje za održivi razvoj počinje početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, nakon objavljivanja publikacija kao što su Tiho proljeće (Carson 1962), Limiti rastu (Meadows et al. 1972), Model za preživljavanje (Goldsmith et al. 1972), Malo je lijepo (Schumacher 1973). Sve one govore o potrebi za dugoročnom ekološkom i ekonomskom stabilnošću, kao preduslovu opstanka ljudskog društva.
Svjetska komisija za životnu sredinu i razvoj, poznata i kao Brundtlendova komisija (1987.), objavila je izvještaj u kome je ukazala na opasnosti po ljude i planetu Zemlju od politike ekonomskog rasta koja ne uzima u obzir mogućnosti regeneracije planetarnih resursa. Ova komisija je definisala održivi razvoj kao onaj razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, ne ugrožavajući mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Održivi razvoj je viđen kao jedina alternativa neograničenom ekonomskom rastu. Postoji mnogo definicija održivog razvoja. Prema tim definicijama , održivi razvoj je i cilj, i nova paradigma, iznad svega nešto što je teško ostvariti, i vrlo često nešto kompleksno. Održivim razvojem se teži uravnoteženju odnosa u kompleksu: čovjek – priroda – društvo.
Sa stanovišta ekološkog menadžmenta i ekološke ekonomije održivi razvoj se može definisati kao ,,upravljanje resursima Zemlje na način kojim se osigurava njihov dugoročni kvalitet i dovoljnost’’. Trošenje ograničenih resursa i zagađivanje životne sredine imaju svoju granicu. Sadašnje generacije moraju uskladiti ekonomski i ukupni razvoj sa tim ograničenjima tako da obezbjede najmanje isti kvalitet životne sredine i za buduće generacije. Razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, ne ugrožavajući mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.
Održivi razvoj podrazumjeva i usklađivanje razvoja sa principima socijalne pravde na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou. Takođe, podrazumjeva i prelaz sa tržišne na ekološku ekonomiju. Može se reći da održivi razvoj predstavlja generalno usmjerenje, težnju da se stvori bolji svijet, preko uravnoteženja socijalnih, ekonomskih i faktora zaštite životne sredine. Suština koncepta održivog razvoja zasniva se na principu intergeneracijske pravde (intergeneracijske jednakosti). Ovaj princip se odnosi na nasljeđivanje istog stanja životne sredine sa jedne na drugu generaciju. Nepoštovanjem ovog principa se šteta, koju životnoj sredini nanese jedna generacija, prenosi na buduće generacije. Dakle, iako održivi razvoj zavisi od biosfere i njenih ekosistema, na njega najviše utiču ljudi i njihove aktivnosti.
Ciljevi održivog razvoja
Glavni ciljevi održivog razvoja svode se, prema tome, na sljedeće: koncept održivog razvoja je usmjeren na očuvanje prirodnih ekosistema i na racionalno korištenje prirodnih bogatstava zemlje i povezano sa tim na podizanje kvaliteta životne sredine i kvaliteta života. Održivi razvoj podrazumjeva da čovjek sačuva prirodu na održivim osnovama i da je koristi onoliko koliko dozvoljava njeno reprodukovanje. Ukoliko se priroda eksploatiše nekontrolisano i prekomjerno u odnosu na kapacitet životne sredine, onda to vodi narušavanju ekološke ravnoteže i ekološkim katastrofama. Koncept održivog razvoja stavlja u prvi plan kvalitet životne sredine.
Razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, ne ugrožavajući mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.
Pripremila
Elvira Omić,dipl.ing.agr.
Zadnja izmjena: 06. 03. 2024.
