Širom svijeta 16. septembar se obilježava kao Svjetski dan zaštite ozonskog omotača, u spomen potpisivanja najuspješnijeg međunarodnog sporazuma kojim je omogućeno spašavanje ozonskog omotača od negativnih posljedica ljudskog djelovanja, Montrealskog protokola 1987. godine. Svrha obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o problematici ozonskog omotača te istraživanju načina kako ga očuvati. Ujedinjene nacije su ovaj datum proglasile Svjetskim danom zaštite ozonskog omotača, te se on obilježava od 1994. godine.
Glavna uloga ozona je zaštita Zemlje od štetnih Sunčevih zraka, koji na taj način pomaže očuvanju život na planeti. Međutim kada u školama učimo o ozonskom omotaču, najčešće samo govorimo o problemu ozonskih rupa. Naučnici su počeli još u kasnim 1970-im istraživati ozonski omotač i već tada su digli uzbunu ukazujući da ga čovječanstvo polako uništava.
Prva ozonska rupa je otkrivena davne 1985. godine nad Južnim polom, te je ovo otkriće ubrzo postalo primjer kako čovjek može ošteti Zemljinu atmosferu. Ozonske rupe uzrokovane plinovima koji se koriste u aerosolima, frižiderima i klima uređajima donijele su veću prijetnju povećanog rasta broja slučajeva raka kože, katarekte, kao i štete na ekosistemima, biljkama i usjevima.
Nakon što su potpisale Montrealov protokol mnoge države su ga odmah počele provoditi. Primarno su države bile fokusirane na smanjenje korištenja hemikalija koje imaju štetniji uticaj na ozon, poput HCFC (hloroflorougljik) i halona, a zatim su se skoncetrisali na smanjenje HCFC-a, čiji je proces trajao sporije s obzirom da ima niži potencijal uništenja ozonskog omotača. Većina se pridržavala rasporeda predviđenog protokolom, a neke zemlje su to učinile čak i prije roka. Kada je HCFC u pitanju plan je pokrenut 1992. gosine, s kratkom pauzom tokom 2015. g. U razvijenim zemljama potpuno HCFC bi se trebalo desiti 2030. godine, a za zemlje u razvoju 2040. g. Smanjenjem HFCF-a svijet bi mogao izbjeći porast temeprature Zemljine kugle od 0.4 Celzijusa do kraja vijeka. Od 2012. g. koncentracija ozonskog omotača je spala sa -0,8% na -0,4% godišnje. To je u suprotnosti s očekivanom brzinom promjena koje bi rezultirale slučajem da su emisije prijavljene u Montrealski protokol tačne. No, bitno je napomenuti da je 2019. godne rupa iznad Antarktika bila najmanja od kada se prate dešavanja u ozonskom omotaču, ali trebaće godine prije nego hemikalije potpuno nestanu iz atmosfere.
Bosnia i Hercegovina je potpisnica Montrealovog protokola, koji je zapravo omogućio da Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača (usvojena 1985.g.), a čija je BiH također potpisnica, postane operativna. Konvencija je više fokusirana na naučna istraživanja u vezi s ozonskim omotačem, dok je protokol fokusiran na smanjenje štetnih supstanci i kontrolne mjere. Naša država također pokušava doprinijeti očuvanju ozonskog omotača, što možemo vidjeti iz priloženih grafika, koji pokazuje potrošnju štetnih substanci kao i HCFC potrošnju u Bosni i Hercegovini. Evropska unija je kreirala statistike o primjeni Montreal protokola od 1986. do 2018. godine, odonsno o procentu moguće potrošnje ozonskog omotača (ODP) u odnosu na potrošnju supstanci koje zapravo oštećuju omotač (ODS), gdje možemo primjetiti značajan pad u potrošnji. Ozonski omotač je bitan za život na Zemlji, stoga se moramo boriti za njegovo očuvanje, kako zbog nas tako i zbog budućih generacija.
Uništavanje ozonskog sloja:
To je zaštitni sloj smješten u stratosferi. Djeluje kao filtar za ultraljubičasto sunčevo zračenje štetno za živa bića. Iako je ovaj sloj vrlo važan za preživljavanje, čini se da smo ljudi i dalje odlučni da ga uništimo. Klorofluoroogljikovodici su kemikalije koje raznim reakcijama uništavaju ozon u stratosferi. To je plin koji se sastoji od fluora, klora i ugljika. Kad ova kemikalija dospije u stratosferu, podvrgava se reakciji fotolize ultraljubičastim zračenjem sunca. To uzrokuje razgradnju molekula i zahtijevaju atome klora. Klor reagira s ozonom u stratosferi, uzrokujući stvaranje atoma kisika i razgradnju ozona. Ozon se nalazi u stratosfere i visoka je između 15 i 30 kilometara.
Ovaj se sloj sastoji od molekula ozona, koje se pak sastoje od 3 atoma kisika. Funkcija ovog sloja je apsorbiranje ultraljubičastog zračenja i djelovanje kao filtar za smanjenje oštećenja. Uništavanje ozonskog sloja događa se kada se dogodi kemijska reakcija koja uzrokuje uništavanje stratosferskog ozona. Incidentno sunčevo zračenje filtrira ozonski sloj, gdje molekule ozona prodiru ultraljubičastim zračenjem . Kada se to dogodi, molekule ozona raspadaju se na kisik i dušikov dioksid. Taj se proces naziva fotoliza. Znači da se molekule raspadaju pod djelovanjem svjetlosti.
Važnost izbjegavanja uništavanja ozonskog omotača:
Ozonski omotač proteže se kroz stratosf eru širom svijeta. Nije jednake debljine u svim dijelovima Zemlje, ali koncentracija joj je promjenjiva. Molekula ozona sastoji se od tri atoma kisika i nalazi se u plinovitom obliku kako u stratosferi tako i na površini. Ako pronađemo troposferski ozon, odnosno na razini zemljine površine, on zagađuje i šteti zdravlju.
Međutim, ozon koji se nalazi u stratosferi ima misija zaštite od ultraljubičastih zraka Sunca. Te zrake štetne su za kožu, vegetaciju i faunu planeta. Da ozonski omotač ne postoji, ne bismo mogli izaći vani, a da se ne opečemo, a rak kože bio bi još rašireniji u svijetu
Ozonski omotač uzrokuje povratak velikog dijela sunčevog zračenja koje dolazi iz svemira i ne doseže površinu. Na taj način zaštićeni smo od tih štetnih zraka. Ako je ozonski sloj oslabljen do te mjere da propušta sunčeve štetne UVA zrake, to može ozbiljno utjecati na molekule neophodne za život, poput molekula DNA
Kod ljudi prekomjerna izloženost takvom kontinuiranom zračenju uzrokuje ozbiljne zdravstvene učinke, kao što je pojava raka. U vegetaciji postoji i smanjenje brzine fotosinteze, niži rast i proizvodnja. Bez fotosinteze, biljke ne mogu živjeti ili stvarati kisik, upijajući pritom CO2.
Konačno, morski ekosustavi također su pogođeni do prvih 5 metara dubine (što je područje na kojem postoji najveća incidencija sunčevog zračenja). U tim se dijelovima oceana stopa fotosinteze fitoplanktona smanjuje, nešto vitalno jer je osnova prehrambenog lanca.
Kako se pobrinuti za to:
Da bi zaštitile ozonski omotač, vlade širom svijeta moraju uspostaviti mjere za smanjenje emisija tih štetnih plinova. Inače bi mnoge biljke mogle patiti od sunčevog zračenja, povećao bi se rak kože i pojavili bi se neki ozbiljniji ekološki problemi.
Na individualnoj razini kao građani možete kupiti aerosolne proizvode koji ne sadrže ili su napravljeni od čestica koje uništavaju ozon. Među najrazornijim plinovima ove molekule su:
- CFC (klorofluoroogljikovodici). Oni su najrazorniji i oslobađaju se u obliku aerosola. Oni imaju vrlo dug život u atmosferi i, stoga, oni koji su pušteni sredinom XNUMX. stoljeća još uvijek nanose štetu.
- Halogenirani ugljikovodik. Ovaj se proizvod nalazi u aparatima za gašenje požara. Najbolje je osigurati da aparat za gašenje koji kupujemo nema taj plin.
- Metil bromid. To je pesticid koji se koristi u drvnim plantažama. Kada se pusti u okoliš, uništava ozon. Idealno je ne kupiti namještaj izrađen od ove šume.
- Ne kupujte sprejeve koji sadrže CFC.
- Ne koristite halonske aparate za gašenje.
- Kupujte izolacijski materijal koji također nema CFC-ove kao što je i aglomerirana pluta.
- Ako a dobro održavanje klima uređaja, spriječit ćemo da CFC čestice dođu do ozonskog sloja.
- Ako se hladnjak ne ohladi kako bi trebao, može procuriti CFC. Isto vrijedi i za klima uređaj u vozilu.
- Koristite automobil što je manje moguće i koristite javni prijevoz ili bicikl.
- Kupite štedne žarulje.
- Uvijek tražite najkraći put putovati automobilom ako ne postoji druga mogućnost osim uzeti ga. Na taj ćemo način gledati i kroz džep.
- Što manje koristite klima uređaj i grijanje.
Zadnja izmjena: 06. 03. 2024.
