Obavljena dŠ¾enaza Arsenu Dediću, tehnologu za uzgoj, zaštitu šuma i ekologiju u PodruŠ¾nici “Š umarija” Sanski Most.

Napisano od strane

Zaposlenici ŠPD “Unsko-sanske šume” d.o.o Bosanska Krupa, u srijedu 15. septembra 2021. godine, posljednji put,  oprostili su se od dugogodišnjeg radnog kolege Arsena Dedića iz Sanskog Mosta, koji je preminuo 11. 09.2021. godine od posljedica uzrokovanih koronavirusom.

Arsen Dedić rođen je 04.jula 1965. godine u Sanskom Mostu. U rodnom gradu završio je osnovnu i Šumarsku tehničku školu 1985. godine. S obzirom da je jednom sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, za jednog Bošnjaka iz Sanskog Mosta bilo veoma teško dobiti zaposlenje u tamođnjem preduzeću „ŠIPAD SANA“, krenuo je da traži posao kojeg je našao u Srebrenici, gdje se zaposlio kao šumarski tehničar-taksator. Nakon godinu dana odlazi u Zagreb na novo radno mjesto, gdje ostaje sve do izbijanja Agresije na Bosnu i Hercegovinu. U januaru 1993. godine, posljednjim konvojem odlazi za Travnik, gdje se priključuje redove policije (CSB Banja Luka). Nakon 4 mjeseca stupa u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine, te postaje borac 17. VKB.  Tu je bio raspoređen u četi vojne policije. U borbama sa agresorom, tokom aprilu 1994. godine ranjen je na Vlašiću. Nakon liječenja ratni put nastavlja u Korpusnom bataljonu vojne policije. Na ovom mjestu ostaje do demobilizacije u martu 1996. godine.
 

Još prije demobilizacije u januaru 1996. godine, sa još četvero kolega učestvuje u formiranju preduzeća „Šumarstvo Sana“ Sanski Most gdje je radio kao šumarski tehničar na poslovima uzgoja i zaštite šuma. Formiranjem ŠPD “Unsko-sanske šume” d.o.o Bosanska Krupa u čiji sastav ulazi i „Šumarstvo Sana“, najprije je raspoređen na poslove projektanta i taksatora, da bi potom postao tehnolog za uzgoj, zaštitu šuma i ekologiju u Podružnici “Šumarija” Sanski Most. Na ovim poslovima ga je i zatekla smrt. Dvanaest dana prije njegove smrti, od iste bolesti preselila je i njegova majka. Arsena su kroz život pratile mnoge teškoće. Suočio se sa diskriminacijom u bivšem sistemu, prognan je iz svog grada, podnosio je težak život izbjeglice i borca, međutim, najveće iskušenje u svom životu preživio je 2002. godine kada je preminula njegova sedmogodišnja kćerkica Amra. Bol za gubitkom djeteta nosio je do kraja života. Arsen je bio stručan i vrijedan radnik, brižan suprug i roditelj, dobar prijatelj i nadasve čovjek. Njegov odlazak ostavio je prazninu u dušama sviju koji su imali priliku da budu u njegovoj blizini, posebno u dušama njegove supruge Jedire i kćerke Samra. Arsen je pokopan u Sanskom Mostu u naselju Zdena.  Molimo Stvoritelja svih svjetova, da našem kolegi Arsenu podari svoju beskrajnu milost, a njegovoj porodici utjehu i sabur!
J.G

Zadnja izmjena: 06. 03. 2024.