Životna sredina jeste skup prirodnih i otvorenih vrijednosti čiji kompleksni međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor i uslove za život; to su svi uslovi, okolnosti i uticaji koji okružuju i utiču na razvoj jednog organizma ili grupe organizama, uticaji dolaze kako od žive tako i od nežive prirode. Životnu sredinu čini svijet prirode (biljke, životinje, zemljište, vazduh i voda), koji je postojao milijardama godina prije čovjeka i svijet objekata, predmeta i institucija koje je čovek sam izgradio koristeći tehniku, tehnologiju i nauku da bi stvorio okruženje koje odgovara njegovim potrebama. Životna sredina ili čovjekova okolina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovjekova životna i proizvodna aktivnost.
Životna sredina jeste skup prirodnih i otvorenih vrijednosti čiji kompleksni međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor i uslove za život; to su svi uslovi, okolnosti i uticaji koji okružuju i utiču na razvoj jednog organizma ili grupe organizama, uticaji dolaze kako od žive tako i od nežive prirode. Životnu sredinu čini svijet prirode (biljke, životinje, zemljište, vazduh i voda), koji je postojao milijardama godina prije čovjeka i svijet objekata, predmeta i institucija koje je čovek sam izgradio koristeći tehniku, tehnologiju i nauku da bi stvorio okruženje koje odgovara njegovim potrebama. Životna sredina ili čovjekova okolina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovjekova životna i proizvodna aktivnost.
Najčešće aktivnosti čovjeka koje dovode do narušavanja ravnoteže u životnoj sredini su:
-zagađivanje zraka proizvodnjom energije i raznim tehnološkim procesima u industriji, poljoprivredi i saobraćaju,
-zagađivanje vode organskim, hemijskim i drugim materijama koje nepoželjno utiču na živi svijet, posebno kada se zagađenom vodom tretiraju gajene biljke,
-uništavanje vegetacije, kako zbog ishrane tako i zbog izgradnje gradova, puteva, industrijskih objekata,
-pretjerano i nekontrolisano korišćenje prirodnih bogatstava,
-pretjerani lov životinja usljed čega su nestale mnoge životinjske vrste,
-namjerno ili slučajno naseljavanje različitih vrsta biljaka i životinja na staništa na kojima ih nikada ranije nije bilo itd.
Zbog navedenih aktivnosti, u 21. vijeku ljudska civilizacija se suočila sa problemima kao što su: klimatske promjene, zagađenje voda, oštećenje ozonskog omotača, troposferski ozon, acidifikacija, degradacija i erozija zemljišta, povećano zračenje, siromaštvo, smanjenje biodiverziteta, velike količine otpada, glad, bolest, ratovi, deforestacija, migracija selo-grad itd. Opstanak čovječanstva bitno je povezan s pravima budućih naraštaja. Zbog svega toga čovjek mora da vodi posebnu ekološku politiku održivog razvoja, kako bi spriječio dalje ugrožavanje životne sredine. Danas su u svijetu ulaganja u očuvanje prirode, njen oporavak, zaštitu i promišljeno korišćenje njenih resursa vrlo značajna.
Priroda predstavlja početak svega i u odnosu na nju sve nastaje. Postoje dva stava kada se govori o ponovnom uspostavljanju veze između prirode i čovjeka. Prvi bi bio povratak prirode čovjeku, koji predstavlja ozelenjavanje urbanih gradskih cjelina u kojima su prirodne oaze prava i velika rijetkost. Drugi stav prilikom uspostavljanja veze između čovjeka i prirode bi bio povratak čovjeka prirodi. Ti pokušaji su više ili manje uspješni, ali u svakom slučaju su mnogobrojni i različiti. Individualne kuće i vikendice u prirodi, tačnije u područjima koja nisu naseljena i koja služe kao bijeg od urbanog, predstavljaju individualne pokušaje. Javljaju se i druge mogućnosti kao što su izgradnja rekreativnih centara, banjskih lječilišta, planinarskih domova, hotelskih kompleksa, škola u prirodi, izletišta, a sve to u skladu sa prirodnim okruženjem i poštovanjem prirodnih principa.
Zdravstvene tegobe koje najčešće pogađaju modernog čovjeka, koji živi u urbanoj sredini su bolesti koje su često posljedica nedovoljne fizičke aktivnosti (kardiovaskularne bolesti, gojaznost, hipertenzija, stres, depresija, bolesti lokomotornog sistema, itd.). Boravak u prirodi blagotvorno utiče na zdravlje, ali malo ljudi zaista zna koliko je koristan boravak u šumama. Šume su „pluća“ naše Planete, a osim što pročišćavaju zrak, sprječavaju erozije tla, te održavaju klimatske uslove stabilnim. Kao što nam za normalan rast, razvoj i zdravlje trebaju vitamini i minerali iz hrane, tako nam je potreban i boravak u prirodi. Boravak u šumama, naročito crnogoričnim, koristan je svima, posebno osobama s disajnim tegobama. Zrak je u njima pročišćen (eterična ulja iz crnogoričnog drveća uništavaju mikroorganizme), stoga boravak u ovim šumama sprječava infekcije disajnih puteva i liječi već postojeće. Šetnja šumom besplatna je i djelotvorna terapija koja povoljno utiče na cjelokupno zdravlje, a zajednički boravak u prirodi takođe jača i povezanost među prijateljima i članovima porodice. Osim toga, poznato je da učenici koji imaju pogled na drveće sa prozora školske zgrade pokazuju bolje rezultate u učenju, osobe koje rade u kancelarijama s pogledom na šumu ili drveće efikasnije izvršavaju svoje radne zadatke, dok bolesnici koji imaju priliku da borave u prirodi brže ozdrave.
Princip održivog razvoja je prisutan u svim oblastima i predstavlja način da buduće generacije uživaju u dobrima koja priroda pruža. Najistaknutiji mislioci zalažu se za očuvanje obnovljivih izvora energije i zaštitu života u prirodi, ne samo zato što su oni dragocijeni i lijepi, već što sveukupni sklad, pa i sam opstanak ljudske vrste zavise od toga. 
Zaštita životne sredine podrazumijeva skup različitih postupaka i mjera koji sprečavaju ugrožavanje životne sredine s ciljem očuvanja biološke ravnoteže. Ekološka odbrana je multidisciplina i treba da predstavlja trajnu obavezu svih članova društva. Njena multidisciplinarnost proističe iz činjenice da zdravlje, životna sredina i socijalni uslovi predstavljaju kompleks oblasti i problema koji su u stalnoj interakciji. Briga o životnoj sredini je sa gledišta našeg društva prioritet od sveukupnog značaja za društvo. Zdrava životna sredina je osnov za očuvanje ljudske egzistencije, zdravog razvoja društva i bitan faktor za nivo života stanovništva.
Svjetski dan zaštite životne sredine je dan koji se obilježava u cijelom svijetu svakog 5. juna kroz razne aktivnosti i kampanje, sa ciljem da se skrene pažnja javnosti na brojne ekološke probleme i potrebe očuvanja životne sredine. Ovaj događaj koristi se kao jedan od glavnih načina na koje organizacija UN širom svijeta razvija svijest o životnoj sredini i podstiče političku pažnju i akciju. U duhu ovog praznika, donosioci odluka spremniji su za potpisivanje i ratifikovanje međunarodnih konvencija o životnoj sredini, kao i za razgovore o lokalnim ekološkim problemima. Međutim, do toga se nije stiglo preko noći. Švedska je, još 1968. godine, prva predložila da se u UN održi konferencija koja će biti usmjerena samo na pitanja zaštite životne sredine. To je prihvaćeno tek 1969. godine, kada je odlučeno da će se tri godine kasnije u Švedskoj održati jedna takva konferencija. Zanimljivo je da je za voditelja konferencije odabran Moris Strong, kanadski diplomata koji je radio u naftnoj industriji, ali je bio vrlo zainteresovan za životnu sredinu. Konačno, 1972. godine, poslije četiri godine priprema, lideri iz cijelog svijeta sjeli su zajedno da razgovaraju o tome kako da podignu svijest o zaštiti životne sredine i tada je, na samom početku Stokholmske konferencije, 5. juni proglašen za Svjetski dan zaštite životne sredine. Prvi put je proslavljen pod sloganom „Samo je jedna Zemlja” 1974. godine. Tokom godina birane su zemlje domaćini i teme koje su odgovarale najvećim problemima i izazovima – od zagađenja mora, uništavanja šuma i krijumčarenja divljih vrsta, preko klimatskih promjena, cirkularne ekonomije i održivog razvoja do obrazovanja djece o zaštiti životne sredine. Sada više od 140 zemalja učestvuje u obilježavanju ovog ekološkog praznika, a veliki broj poznatih ličnosti podstiče ljude da, svako na svoj način, daju doprinos u zaštiti životne sredine. Širom svijeta organizuju se brojni stručni i naučni skupovi, sadnje drveća, biciklističke vožnje, koncerti, izložbe, festivali, takmičenja u školama, čišćenja prirode i prikupljanje reciklabilnog otpada. Program zaštite je nazvan UNEP. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite životne sredine je: „Obnova ekosistema“, a domaćin će biti Pakistan.
Ciljevi zaštite životne sredine su:
- Očuvanje i zaštita zdravlja ljudi, celovitosti, raznovrsnosti i kvaliteta ekosistema.
- Genofonda životinjskih i biljnih vrsta
- Plodnosti zemljišta
- Prirodnih lepota i prostornih vrednosti
- Kulturne baštine i dobara koje je stvorio čovek
- Obezbeđenje uslova za ograničeno, razumno i održivo gazdovanje živom i neživom prirodom
- Očuvanje ekološke stabilnosti prirode, količine i kvaliteta prirodnih bogatstava
- Sprečavanje opasnosti i rizika po životnu sredinu
Svakog dana može se načiniti mali napor, doprinijeti rješavanju problema i zaštititi naš dom.
Neke aktivnosti koje se mogu usvojiti i praktikovati:
- Kompostirati i reciklirati
- Koristiti solarnu energiju
- Ići pješke što češće ili koristiti bicikl
- Smanjiti konzumaciju mesa
- LED osvetljenje
- Gasiti električne uređaje kada ih ne koristite
- Pokušati zamijeniti prevozno sredstvo za ono koje je zdravo za životnu sredinu.
Dan zaštite životne sredine je prilika da svi preuzmemo odgovornost i postanemo nosioci promjena. Dakle, nije važno da li ste poznati glumac, preduzetnik, student ili predškolac: okupite svoju porodicu i prijatelje i provedite dan u prirodi, budite dio prirode, učite od prirode i čuvajte prirodu! Ne treba zaboraviti da mali koraci vode do velikih promjena. Neka 5. juni bude svaki dan.
Zadnja izmjena: 06. 03. 2024.
