Zdravstveno stanje šuma 2023

Narušena biološka ravnoteža na širem geografskom prostoru i globalni poremećaji u šumskim ekosistemima manifestiraju se kroz sušenje šuma u većem ili manjem obimu na području kojim gospodari ŠPD „UNSKO-SANSKE ŠUME“ d.o.o. Bosanska Krupa.

Problematika integralne zaštite šuma:

1. sušenje četinara (smrča, jela) kao posljedica prenamnoženja potkornjaka,
2. ledolomi i izvale (uglanom mlađe bukove sastojine),
3. invazivne vrste (kestenova osa šiškarica – Dryocosmus kuriphilus,

mrežasta stjenica – Corythucha arcuata, patogen Chalara fraxinea, Kowalski 2006.).

Najintenzivnije sušenje odvija se već dugi niz godina na području Podružnice „Šumarija“ Bosanski Petrovac. Sušenje je zahvatilo površinu od cca 2500 ha i radi se uglavnom o sušenju stabala u čistim sastojinama smrče. Štete su evidentne i odražavaju se kako na kvalitet drvne mase, tako i na stabilnost eko sistema uopće. Analizom stanja na terenu došlo se do saznanja da je neposredni uzročnik sušenja osmozubi smrčin potkornjak i mali šestozubi smrčin potkornjak.

Smanjena vitalnost stabla, ekstremne suše i toplo vrijeme, izuzetno pogoduju razvoju ovih štetnih insekata koji prema našim lokalnim praćenjima imaju dvije čiste i jednu sestrinsku generaciju, te na taj način izuzetno brzo povećavaju svoju populaciju.

Na tom se području provode praktično sve mjere u borbi za zaustavljanje sušenja sastojina, počevši od preventivnih mjera (sprečavanje napada štetočina), kao što su pravilno uspostavljanje šumskog reda, uklanjanje stabala sa smanjenom vitalnošću i sl., do represivnih mjera (zaustavljanje napada, nakon što je izvjesna šteta već nastala) – sječe osušenih i zaraženih stabala, izvoza istih u što kraćem vremenskom roku, primjena lovnih klopki sa feromonima čime se suzbija i kontrolira brojnost populacije potkornjaka. Sve aktivnosti se odvijaju u saradnji sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu, čiji stručnjaci iz domena zaštite šuma, prisustvuju i vode edukacije terenskog osoblja, te vrše nadzor poduzetih mjera od strane ŠPD-a. Sanacija zaraženih površina primarni je cilj prilikom planiranja šumsko uzgojnih radova za navedeno područje.

U zimskom periodu ledena kiša je znak temperaturne inverzije u zraku kada su podloga i najniži sloj zraka vrlo hladni (ispod 0°C), a iznad struji topli zrak. Iz oblaka obično pada snijeg koji se prolazeći kroz sloj toplog zraka, pretvara u kišu. Ulazeći u hladni sloj zraka kapljice se pothlađuju, lede se u dodiru sa podlogom pa nastaje homogeni sloj leda debljine i do 15 mm. Težina leda postaje prevelika pa dolazi do ledoloma i ledoizvala stabala. Ledena kiša i niske temperature koje su 3. i 4. decembra 2020. godine pogodile “Ključko” šumskoprivredno područje, uzrokovale su znatne štete, čije se posljedice i danas saniraju. Ledolomi i ledoizvale nastale su na velikoj površini (3.770 ha), u visinskoj zoni sa nadmorskom visinom od 450-750 m. Uzmemo li u obzir da ukupna površina ŠGP “Ključko” iznosi 14.774 ha., dolazimo do podatka da je štetama pogođena ¼ ovog  područja, što nam ukazuje kakav razoran efekat je uzrokovala ova vremenska nepogoda. Desetine hiljada stabala su pod težinom leda izvaljena, prelomljena i oštećena. Najviše su stradale srednjedobne sastojine bukve, sa vitkim i visokim stablima prsnog prečnika od 25-30 cm. Na stablima jele i smrče nije bilo značajnih šteta.  Značajnije štete su pretrpjele šumske kulture borova. Isto se desilo i na području ŠGP “Sansko” na površini od cca 2.500 ha.

Od invazivnih vrsta na području kojim gospodari ŠPD „Unsko-sanske šume“ uočeno je prisustvo Kestenove ose šiškarice (području Podružnice „Šumarija“ Cazin). Analizom šišaka ose šiškarice utvrđeno je da se parazitiranost prirodnim neprijateljem Torymus sinensis kreće od 45-75%. Posljedica toga je napad manjeg obima, sa znatno manjim štetama. Terenska kontrola izvršena je u 2023. godini, a poboljšanje stanja se uočava kroz obilnu cvatnju, te urod kestena.

Konstatovana je pojavu i hrastove mrežaste stjenice (Coythucha arcuata, Say) na cijelom područjukojim gospodari ŠPD. Ova invazivna štetna strana vrsta u Evropi je prvi put otkrivena u Italiji 2000. godine. Trenutno nije utvrđena pojava blijeđenja lista, žutila, niti sušenja. Prognoza odvijanja procesa štetnog djelovanja na hrastove sastojine nije optimistična jer postoji opasnost od ulančavanja štetnika, kao što su pepelnica na podmlatku i imela u krošnjama. Neophodno je praćenje gradacije hrastove stjenice. U prirodnim sastojinama do sada nisu provedene nikakve mjere borbe. Primjena hemijskih sredstava nije moguća zbog FSC certifikata. Pregledom na terenu je uočeno da je intenzitet napada mrežaste stjenice puno veći na nižim nadmorskim visinama. Mjere suzbijanja su ograničene na gradske parkove i vrijednija stabla, te za sada nisu praktično primjenjive u prirodnim sastojinama.

Prisustvo patogene gljive Chalara fraxinea (Kowalski,2006.) glavni je uzročnik sušenja i odumiranja stabala jasena promjera do 20 cm na cijelom području. Kod tanjih stabala odumiranje je izraženo u krošnjama, u gornjoj trećini, a kod debljih stabala u donjem dijelu debla. Primjećeni su nekrotizirani dijelovi kore koji se odvajaju od stabla bez sluznatih izlučevina na deblu. Preporučuje se sječa odumrlih ili jako oboljelih stabala. Ova pojava je vrlo zabrinjavajuća, obzirom na iskustvo susjednih zemalja, i predstavlja opasnost po opstanak jasena.