U malom iranskom gradu, Ramsaru, okupljaju se zvaničnici zemalja članica Ujedinjenih Nacija kako bi pregovarali o temi kojoj veliki dio svijeta ne pridaje na značaju… Na dnevnom redu je zaštita močvarnih područja. Ovaj međunarodni sastanak, kasnije poznat kao Ramsarska konvencija, organizuje Eskander Firouz, Direktor Iranskog departmana za lov i ribolov. Drugi februar te 1971. godine ulazi u historiju i kao dan kada su se prvih osamnaest zemalja, potpisnica konvencije, obavezale da će zakonom zaštititi svoje močvare, bare, rijeke, jezera, slatine, šljunkare, kanale i druge plavne oblasti značajne zbog specifične funkcije njihovih ekosistema kao i biološke raznovrsnosti. Kako bi se ispunio ovaj cilj, neophodno je bilo da se zemlje obavežu da će: poboljšati saradnju da lokalnim stanovništvom, poboljšati saradnju sa međunarodnim institucijama koje rade na očuvanju močvarnih područja, popisati sva područja od značaja za Ramsarsku konvenciju, i za svako unijeti osnovne hidrološke, biološke ekološke pojedinosti, promovisati novonastala Ramsarska područja svoje zemlje i vremenom proširivati spisak zaštićenih oblasti. Godinama unaprijed broj zemalja potpisnica polako će rasti, da bi konačno od prvobitnih osamnaest dostigao broj od sto šezdeset i devet zemalja koje su se obavezale na zaštitu močvarnih područja. Drugi februar 1997. godine, u čast godišnjice od potpisivanja Ramsarske konvencije po prvi put proglašava se Svjetskim danom močvarnih područja. U velikom broju zemalja, na ovaj dan tradicionalno se organizuju manifestacije i aktivnosti u službi podizanja javne svesti o značaju i korisnosti močvara.
Kampanja ovogodišnjeg Svjetskog dana močvarnih područja naglašava doprinos močvara količini i kvaliteti slatke vode na našem planetu. Voda i močvare povezani su u nerazdvojnom suživotu koji je od vitalnog značaja za život, našu dobrobit i zdravlje našeg planeta.Suočeni smo s rastućom slatkovodnom krizom koja prijeti ljudima i našem planetu. Koristimo više slatke vode nego što priroda može napuniti, a mi uništavamo ekosustav o kojem voda i sav život ovise većinom o močvarama. Na Ramsarskom popisu, koji broji 150 močvarnih staništa širom svijeta od posebnog značaja za cjelokupno čovječanstvo, nalaze se dva specijalna bh. ornitofaunistička rezervata: Hutovo Blato (na popis međunarodno važnih vlažnih staništa pri UNESCO-vom direktoratu u Parizu, uvršteno 2001. godine) i močvara Bardača (na ušću Vrbasa u Savu), koju je Konvencija prihvatila 2007. godine. U hidrološkom smislu, submediteranska močvara Hutovo Blato skuplja i reflektuje utjecaje slivova Neretve i Trebišnjice, jer se tu direktno susreću ista dva. Područje Hutovog Blata prepoznatljivo je i kao migratorno stjecište ptica iz Sjeverne i Srednje Evrope prema Aziji i Africi, tu obitavaju endemske riblje vrste, i općenito je bogato iznimno vrijednom i rijetkom biološkom raznolikošću (vodena, močvarna, livadska i šumska). Ista je, nažalost, ozbiljno ugrožena usljed hidroenergetskog iskorištavanja voda Trebišnjice i Neretve, uzvodno od Hutovog Blata.
Park prirode – Hutovo blato
Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta.Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo blato teritorijalno pripada općinama ÄŒapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m. Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode.
Tako visoka razina podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela. Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora (Jelim 18 m). Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane ÄŒapljina. Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga.
Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe iznosi 9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema ušću, i od ušća prema “izvoru”. Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i velikog protoka vode,rijeka Neretva potisne Krupu.
Zahvaljujući blizini i utjecaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene kraško- brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutova blata je iznimno vrijedna. Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena, močvarna, livadska i šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum).
Pored njih u vegetaciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak (Potamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd.
Uz povoljne klimatske uslove i obilje hrane, određeni broj ptičijih vrsta ostaje tokom cijele godine na prostoru Hutovog blata. Iz te grupe izdvojićemo neke vrste: mali vranac (Phalacrocorax pygmeus), mala bijela čaplja (Egretta garzetta), siva čaplja (Ardea cinerea), čaplja danguba (Ardea purpurea), žuta čaplja (Ardeola ralloides), gak (Nycticorax nycticorax), divlja patka (Anas platyrhynchos) druge.Od velikog bogatstva ptičijeg fonda izdvojićemo: divlja patka (Anas platyrhynchos), patka njorka (Aythya nyroca), patka zviždarka (Anas penelope), patka pupčanica (Anas querquedula), liska (Fulica atra), velika bijela čaplja (Egretta alba), jastreb (Buteo buteo), sova (Bubo bubo), vrana (Corvus cornix) i druge. Ove vrste su zastupljene u zimskom periodu. Zastupljene su i druge vrste kao što su: Ždralovi (Grus grus), prepelica (Coturnix coturnix), jarebica trčka (Perdix perdix), golub grivnjaš (Columba palumbus), srebrnasti galeb (Larus argentatus), roda (Ciconia ciconia), čaplja danguba (Ardea purpurea), poljska ševa (Alauda arvensis) i druge vrste. Od velikog bogatstva ptičijeg fonda izdvojićemo: divlja patka (Anas platyrhynchos), patka njorka (Aythya nyroca), patka zviždarka (Anas penelope), patka pupčanica (Anas querquedula), liska (Fulica atra), velika bijela čaplja (Egretta alba), jastreb (Buteo buteo), sova (Bubo bubo), vrana (Corvus cornix) i druge. Ove vrste su zastupljene u zimskom periodu. Zastupljene su i druge vrste kao što su: Ždralovi (Grus grus), prepelica (Coturnix coturnix), jarebica trčka (Perdix perdix), golub grivnjaš (Columba palumbus), srebrnasti galeb (Larus argentatus), roda (Ciconia ciconia), čaplja danguba (Ardea purpurea), poljska ševa (Alauda arvensis) i druge vrste.
Barski rezervat Bardača
Barski rezervat Bardača je kompleks od 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbasa. Nalazi se sjeveroistočno od Banje Luke, u opštini Srbac, (Republika Srpska, BiH). Najpoznatija i najveća od ovih jezera su: Prevlaka, Veliki i Mali Dajkovac, Raktovac, Necik, Lug i Dugo polje jedan i dva. Kompleks uključuje ribnjake, naplavljene površine, šume, obrađeno zemljište i nastanjene površine. Bardača je proglašena „Ramsarskim mjestom“, odnosno uvrštena je na svjetsku listu zaštićenih močvarnih područja.
U ovom močvarnom regionu registrovano je 280 biljnih vrsta, 178 vrsta ptica i 26 vrsta riba.
Bardača je posebno bila poznata po kolonijama ptica, od kojih su mnoge bile zaštićene. A od 2007.godine Bardača je postala Ramsarsko područje. Na bardačkom prostoru gnijezdio se veliki broj ptica, neke su bile stalne, a neke migracijske. Vegetacija Bardače je bila presudna na gnijezdenje, zimovanje, ishranu te zaklon od predatora na teritoriji cijelog kompleksa Bardače. Vaskularne biljke su vrlo dobro proučene.
Na Bardači je prisutno preko 300 vrsta vaskularnih biljaka, od čega je preko 60 koje su isključivo vezane samo za vodene bazene. Interesantne su vrste marsila kvadrifolia, četvorotka, vodeni orašak, lopoč i lokvanj, žuti lokvanjčić koji imaju statuse ugroženosti kod nas i okruženju, a zaštićene su i međunarodnim konvencijama“. Ramsarsko područje je močvarno stanište, naročito važno kao stanište ptica, bez kojeg zaštita prirode na globalnom nivou ne bi bilamoguća.
Livanjsko polje
Livanjsko poljeLivanjsko polje predstavlja najveći močvarni kompleks u BiH i najveće plavno kraško polje na svijetu. Na ovom području je dosadašnjim istraživanjima zabilježeno preko 700 vrsta biljaka, 42 vrste vilinskih konjica, 39 vrsta leptira, 16 vrsta riba, od kojih su četiri isključivo vezane za kraške vode, šest vrsta vodozemaca, brojni sisari, uključujući i populaciju od oko 150 divljih konja, kao i 235 vrsta ptica, zabilježilo je“ Ornitološko društvo.“ Zbog izuzetnih prirodnih bogatstava, Livanjsko polje je 2008. godine proglašeno za močvaru od međunarodnog značaja, a 2011. godine uvršteno je i na listu područja od međunarodnog značaja za ptice. Trenutno se nalazi i na listi potencijalnih NNatura 2000 područja u BiH. Natura 2000 područja u BiH. Natura 2000 područja u BiH.
Livanjsko polje je bogato i brojnim vodenim tokovima, kraškim fenomenima poput ponora i estavela, očuvanim livadama, pašnjacima, močvarama, koncentracijom ptica koja se rijetko gdje sreće u Evropi, čistim vazduhom i tradicionalnom domaćom hranom, što nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
“Livanjsko polje se odlikuje bogatom istorijom i izuzetnom kulturnom, biodiverzitetskom i stanišnom raznolikošću.Po obodu polja lociran je veliki broj starih gradina iz ilirskog i antičkog perioda, svjedoka bogate i burne prošlosti, dok je u špiljama izvora Ričine pronađen najstariji pisani trag u BiH”.
U Livanjskom polju potvrđeno je gniježđenje oko 125 vrsta ptica.Na ovom prostoru gnijezdi se i veliki broj rijetkih i ugroženih vrsta, među kojima se izdvaja najveća populacija prdavca na Balkanu, objašnjavaju iz Ornitološkog društva “Naše ptice”, koje postoji od 2003. godine.
Ovo je polje sa svih strana okruženo visokim planinama, od kojih se izdvajaju Cincar, Golija, Staretina, Šator, Dinara, Kamešnica i Tušnica, što je idealno za ljubitelje planinarenja i drugih sportova u prirodi, ali i za istraživanje biljnog i životinjskog svijeta. Zbog prirodnih vrijednosti, Livanjsko polje se od 2008. godine nalazi na listi Ramsarskih područja, a od 2011. na listi Međunarodno značajnih područja za ptice (IBA područja), ali je i na listi preliminarnih Natura 2000 i Emerald područja.
U cilju očuvanja prirodnih bogatstava, Livanjsko polje je što prije neophodno proglasiti zaštićenim područjem, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine. Zaštita ovog područja je od ogromne važnosti, tim prije što je najveći dio polja već dugi niz godina korišten u najrazličitije svrhe, usljed čega je veći dio iskonskih ekosistema narušen ili potpuno uništen
Međutim, Livanjsko polje još uvijek nije obuhvaćeno niti jednom kategorijom zaštite na prostoru BiH, uprkos činjenici da, zbog velikog broja rijetkih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, predstavlja jedan od najznačajnijih centara biodiverziteta.Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste: trska (Phragmites sp.), rogoz (Typha sp.), šaš (Carex sp.) i sita (Juncus sp.).
Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen (Fraxinus sp.), hrast (Quercus sp.), veprina (Ruscus sp.), nar (Punica sp.), borovica (Juniperus sp.), vrba (Salix sp.), joha (Alnus sp.), kupina (Rubus sp.), dud (Morus sp.), kopriva (Lamium sp.), djetelina(Trifolium sp.).
Neke biljne zajednice tek su mjestimice razvijene, dok su neke vrlo velike i raširene
Prirodni pašnjaci i livade su važne i produktivne vegetacijske zajednice. Nažalost, ovaj raznoliki biodiverzitet se žrtvuje kada rad poljoprivrednih mašina pretvara livade u monokulture komercijalnih usjeva, ili kada zbog prestanka bavljenja tradicionalnom poljoprivredom, ovim predjeli obrastaju šumom. Kao rezultat ovih praksi, u Evropi se broj livadskih staništa sve više i više smanjuje.
Međutim, u Livanjskom polju, tradicionalna poljoprivreda, odnosno uzgoj goveda i ovaca i proizvodnja ukusnog livanjskog sira od njihovog mlijeka, podupire održivost raznolikih i jedinstvenih staništa ovog polja. Zajednice rijetkih i ugroženih vrsta nastavljaju da žive, uključujući kosca, eju livadarku, orla kliktaša, kovačića kijokavca, šljuku, i bukavca nebogleda.
Najveća promjena u hidrologiji Livanjskog polja desila se 1974. godine, izgradnjom hidroelektrane Orlovac, čiji se objekti nalaze u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Dvanaest kilometara dug tunel omogućio je skretanje vode u elektranu u Hrvatskoj. U okviru ovog projekta predviđena je i druga faza koja, osim što nije dovoljno jasna i transparentna, može dovesti do presušivanja izvora u sjeverozapadnom dijelu polja – i to možda u potpunosti. Uticaj na vrste i staništa koja ovise o ovim izvorima može biti poguban.
Močvarnim staništima u BiH zbog nebrige i nepoštivanja zakona prijeti izumiranje
Močvarna staništa su važna u zaštiti od poplava i pročišćavanja voda, prirodnih resursa poput čiste vode, skladištenja ugljen dioksida i drugih.
Tri međunarodne zaštićene močvare u BiH su Livanjsko polje, Hutovo blato i Bardača. Ova područja u posljednjih 20 godina propadaju zbog nebrige nadležnih institucija i nepoštivanja zakona i međunarodnih konvencija.
– U močvarnim staništima živi preko 40 posto ukupnog biljnog i životinjskog svijeta na zemlji – potvrdila je Nermina Sarajlić iz Ornitološkog društva „Naše ptice“. Od nekadašnjih 20.000 močvara, danas se može govoriti tek o nekih 2000. Kako su kazali iz WWF Adria, svjetske organizacije za zaštitu prirode, najveći krivac izumiranja močvara je zbog promjene vodnog režima, poljoprivrede, kao i ljudskih naselja koja se nalaze u nekadašnjim močvarama.
Hutovo blato u fazi odumiranjaMočvare i jezera Hutovog blata zbog svojih su besprijekornih prirodnih ljepota, velikog bogatstva i raznolikosti vrsta su uvrštene na popis močvarnih staništa od međunarodnog značaja Ramsarske konvencije. Prema podacima Ornitološkog društva “Naše ptice”, Hutovo blato je srce života donjeg toka Neretve sa 44 vrste riba od kojih je devet endemskih.
Ujedno je i jedno od najvažnijih europskih utočišta za migratorne ptice u kojem je zabilježeno više od 250 vrsta ptica. Broj riba uHutovom blatu se godinama smanjuje, ptice traže druga utočišta, močvarna staništa zarastaju, a jezera presušuju.
Zadnja izmjena: 06. 03. 2024.
